Večera s prijateljima…( kod M. i Makarone )…
zivot i sav taj džez | 03/06/2008 | 13
U petak smo M. i ja pozvali naše prijatelje na večeru kod nas kući. Bilo je divno majsko veče, M. je kosio travu i sređivao baštu i terasu, jer smo naravno odlučili da večeru serviramo napolju.
Ja sam od podneva sastavljala menu, i unatoč verovatnim očekivanjima gostiju, umesto nekog klasičnog roštilja , odlučila se za neku vrstu hladne večere tipa švedski sto i …ono “uzmi sve što ti život pruža”… da bismo mogli što više da pričamo i opustimo se svi zajedno, odnosno da M. nije zauzet pripremanjem roštilja, a da ja ne izigravam “malog od kužine”- oljušti mi ovo, iseckaj mi ono, daj mi šerpu za ovo, dodaj krpu- A, šta …nisi oprala rešetku?…(Sve ovo iziskuje pogled s podignutom obrvom…to sam ja kriva…priznajem , nisam sa drillom počela na vreme, sad je već poprilično kasno!)
U tim slučajevima, mi raščupani trčimo na relaciji kuhinja – terasa, i kad sednemo gosti već poprilično odmaknu s aperitivima, pa ih je teže pratiti…Zato sam ja odlučila da ovog puta sve pripremim unapred, ispekla sam meso, servirala , napravila brdo salata i , tako redom…iznela mnogo malih sveća na moju terasu punu cveća, iznela čaše, M. se brinuo da piće bude dobro rashlađeno….Sve je bilo tres chik… picnuto, a mi smo čekali prve goste, u toplom i mirisnom majskom predvečerju.
U toku dana , dok sam pripremala hranu , u jednom odsudnom trenutku nestalo je struje na jedno sat vremena, jer su priključivali neku novu zgradu u našem kraju , ja sam naravno odlepila i shvatila to kao neki “loš znak” ! No… sve sam to zaboravila kad je struja stigla.
Počeli su da dolaze prijatelji, sa bocama pića, sitnim poklončićima…kum je doneo dve flaše najboljeg portogizera iz Sr. Karlovaca, ever !!! Pijuckali smo dobru domaću kajsijevaču( M. nabavio !), pričali svi u glas, svako sa svakim, dobra muzika u pozadini… večerali…i polako zauzimali ona mesta gde će svako od nas provesti ostatak noći najudobnije.
Počelo je…jedni imaju problem sa dementnom majkom…gore nego sa detetom…kum i njegova ex, kupili sinu stan u Beogradu, “iscedili se” finansijski po sistemu…dam’ daš jednu cigaru….?… žutu banku više nemaju…jedni imaju puno posla, tako da se vide samo u prolazu, nervoza…kuća u rasulu…ne funkcioniše mnogo što-šta…i zvoni telefon…(a ja se čudila što mi nema drugih kumova, a ne javljaju se…). Moja kuma C. izvinjava se i javlja da nisu nizašta, njihova ćerka tog popodneva pod hitno imala operaciju mladeža, čeka se nalaz….ona…V. je očajna, oni čuvaju unuka…To mi je bilo najstrašnije, i morala sam svima da kažem razlog njihovog nedolaska….
Ostatak večeri, proveli smo uglavnom u slušanju muzike i tihom mrmljanju, ni nalik onom žamoru s početka…Nekad su eto i takve večere kod nas na terasi,… tužne, uobičajene, dosadne…a… ja … kao domaćica…bila sam dužna da održavam tok razgovora, i da pazim da neko ne “polupa nameštaj”…onako pala s nogu, rekla sam M. da mi stavlja mirišljavu so pod nos, da ne zaspim …Prošao je još jedan dan , koji nije ispunio očekivanja….ali nas je po stoti put skupio…takve kakvi smo…I to je život…!
Komentari (13)
Ostavi svoj komentar
Zadržavam pravo da sankcionišem, uklonim, izmenim offtopic komentare, kao i one koje nemaju veze sa unosom pod kojim su objavljeni. Sa druge strane podržavam i ohrabrujem otvaranja konstruktivnih i otvorenih diskusija putem komentara. Unapred hvala sto se držite teme.

Ne mogu da se pomirim sa .. i to je život. Ne mogu! Ne mogu da sedim s ljudima koji će poružneti i ono što na izgled nije moguće upropastiti, pa da su mi iz oka ispali, ne mogu uopšte s ljudima koji konverzaciju održavaju kukumavčenjem, jer to nije izuzetak, to sve više liči na manir. Ne mogu TAKO da živim, i neću to da radim, manja mi je cena da se družim samo sa sobom. Jer znaš.. i ja imam problema. Ali nisam ti zato došla.
ne volim ljude koji uvek kukaju na svaku situaciju, ali kada postoje veliki problemi, lakše je podeliti ih sa prijateljima
Sto rece Drvce, valjda sedeljke treba svima da budu rasterecujuce, makar da tako zaboravis na probleme. Mada neki imaju potrebu da se izjadaju u krugu ljudi koje dobro poznaju, nek se bre uzdrze, makar da ti ne pokvare ulozeni trud.
Uh,a pocelo je tako dobro.Mozda sljedeci put da im posaljes pozivnice,na kojima treba da stoji da se pozivaju na festu i jedino sto trebaju da ponesu sa sobom je “DOBRO RASPOLOZENJE”.
Prijatelje imamo da podijelimo i dobro i ono manje dobro,ali je najbolje to podijeliti u cetiri oka,kada je grupa na okupu,dovoljna je samo jedna zalopojka da bi poremetila atmosveru,koju onda nije lako ponovo popeti na prvobitni nivo.
Ipak,ti i tvoj M ste odradili posao svojski.I to se ne treba zaboraviti.
Svijecice,vince,dobra klopa….Mmmmmmm,Mljac!
Живот…
Tacno znam kako si se osecala. To je uvek tako. Kada isplaniras divno vece, odlicnu klopu, drustvo, koje se manje vise poznaje, obicno ne ispadne onako, kako si zamislila. Ce la vi… Bice bolje, neki drugi put.
#Drvo-danas je posebno teško naći nekoga ko nema problema, ali ja recimo , ako imam problem koji me preokupira, rađe ostanem sama ,dok ne “prebolim”, ili nađem rešenje…

#Lost03-prijatelji su dobrodošli makar da te samo slušaju, ako ne mogu drugačije pomoći, ali i ja sam pre za četiri oka, nego za veću “publiku”
#Bubazlatica-da imaš pravo Bubo, ali ne znam koji je to trenutak, kad se sve preokrene, od radosti susreta do…Ali ja to sve razumem, htela sam samo iskreno da vam ispričam kako je teklo veče, naravno da su to sve ljudi koje ja volim i da eto i u takvom raspoloženju može da prođe jedno veče.
#Afroditta-drugi put , obavezno Afroditta, moraću izričito da zabranim “teške teme”
#Konstantin-kao što vidiš i ja smatram da to sve ide u životni staž…ne može uvek da bude looooodnica!
#Duda-Hvala bogu toga bar kod mene neće manjkati! Ti Dudo znaš koliko ja volim druženje. Što bi se reklo ” taka tura”!!!
ijaoj! kakav ambijent! sledeci put pozovi mene na veceru, ja zaobilazim teske teme. mada mi “jedan na jedan” i one nekad legnu. to je normalno. takvi kakvi smo, sto rece ti. znam tacno sta mislim o tome,ali me mrzi da toliko kuckam. mozda sutra.
Eto, ako dodjes u ” Reku “, obecavamo da nema tuznih tema, samo igranka do zore
Lepo je kad se ljudi koji se vole i postuju okupe … Sve je manje okupljanja bas iz razloga koje si navela( posao, obaveze, krediti i sl) …U zadnje vreme retko ko da uspe da se opusti i uziva… Sednes negde a misli ti ko zna gde… Da li da popijes koju, razmisljas a znas da koliko imas obaveza narednog dana.
Nedostaje svima malo vremena za spavanje, druzenje, opustanje …
Prelep detalj onaj sa svecama…
Bice dana…
ljudi su strašno nepristojni, to je sve što mogu da kažem…
Moram ponovo nesto da ti kazem.
Bila sam o.g. na jednoj SLAVI. Ja vesela, raspolozena, mislim, divno ce biti, dobro drustvo, kao i svake godine, kad, ono, corak. Upala u svadju dvoje gostiju oko vaspitanja dece. Ja u zabezeku, cutim par minuta, domacini gledaju, ne mogu da se snadju. Nisam bas od tih da se puno mesam, ali mi je ta situacija bila odvratna. Ostali gosti, spustenih ociju, cute, vidis svima neprijatno. E, tu mi je pukao film, pa sam zamolila te, razjarene goste da se smire, jer nema smisla, dosli su na slavu. Videlo se po njima da im je, ipak, bilo neprijatno. Ako te je to malo utesilo… Znam, znam… Sve ih volis, takva tura!
#Magi-pozvana si, bez zezanja!

#Bubazlatica- Možda..nemam pojma, još mi se niko nije javio, ali zavisi od puta, autobusi, vozovi..!?
#Deda- ‘ajd živeli deda!
#Zihernadla-a, šta ja Zih?
#Duda- kaži koji su, nanu im naninu!