Vidici, mirisi, prozori…
moja mašta može svašta | 25/07/2009 | 22
Prozori me oduvek fasciniraju, posebno sada u gluvo letnje doba, kad su širom otvoreni i kad mogu satima da stojim pored njih i da se sećam. Volim da ih posmatram kao oči kuća i ljudi koji u tim kućama žive. I volim da ih gledam, da zavirujem, jer svaki ima svoju priču.
Otvoren prozor moje sobe propušta mirise krinova, miris trave , opojni miris lila petunija, miris leta, leta koje me uvek podseti na sve mirise s mojih prozora.
Prozor na velikoj staroj babinoj kući na selu u ovo doba, propuštao je miris sveže pečenog hleba, zrelog žita i slame. Mirisala je zrela kruška ječmenka i sveže orezani žbunovi šimšira, u prednjem dvorištu, mirisali su kuvani kukuruzi. Mirisala je noćna frajla, i uštirkani beli čaršavi na užetu u gonku. Mirisao je kanal, i letnja vrela vojvođanska prašina, netom ugašena kratkim letnjim pljuskom.
S prozora na kući pored mora osetio se miris mora i borovine. Osetio se miris zrelih nešpula i osušene morske trave, miris lavande, ruzmarina , brnistre, lovora i drače….
I ovog leta infišana san u ponistre, nemojte zamirit…i reći da sam patetična, kad sam sigurna da i vi osetite mirise, koji bude sećanja.
Komentari (22)
Ostavi svoj komentar
Zadržavam pravo da sankcionišem, uklonim, izmenim offtopic komentare, kao i one koje nemaju veze sa unosom pod kojim su objavljeni. Sa druge strane podržavam i ohrabrujem otvaranja konstruktivnih i otvorenih diskusija putem komentara. Unapred hvala sto se držite teme.

Kako si me raznezila, da samo znas.
#Sanja – Drago mi je da je tako. Vreme i život neumitno prolaze Sanja, ali je lepo katkad zastati i predahnuti, i neverovatno je koliko misli i sećanja navire, inicirano nekim mirisom, za kojeg u svakodnavnoj trci mislimo da se izgubio i da kao takav više ne postoji. A mi samo nemamo “vremena” da registrujemo taj momenat, koji uvek sa sobom u dahu otkrije stotine priča, za koje pomislimo da su odavno izgubljene i zaboravljene
Mirisi su čudo, uostalom kao i sam život, i zato razumem naše ljude, koji žive van zemlje kad kažu-ništa mi tamo ne miriše kao ovde
Maki i ja volim da stojim na prozoru i gledam okolis i virim kroz tudje, iste i ulazim u njihove zivote.
Bakin prozor je, na zalost, bio u jednoj varošici, u glavnoj, asfaltiranoj ulici, tako da nemam takvih, divnih mirisa i secanja, ali, kroz jedan prozor smo mogle da izadjemo na ispust, iznad ulaznih vrata. I to je bio poduhvat!
#Duda-hej, Dudo, a kad je bakina kuća bila na glavnom šoru, je li imala kibic fenster?
jeste gledali nedeljom promenadu?
onako kad se svi “oprave”?
Maki, baka je stanovala u zgradici na jedan sprat i na zalost, nije imala kibicfenster, već redovan, a u promenadu smo išle i nas dve sa babom! Obucene u iste haljine, jer drugacije, mama nije dala. Uh, kako sam to mrzela!
#Duda-he,he…znam taj fazon
A, inace, odrasle smo u stanu, u visokom parteru, tako da nam je cela ulica bila na “izvolte”. Zbog tog istog prozora, nisam mogla na miru ni da ucim. Stalno mi je neko promicao pa sam morala da podledam. A u gimnaziji, moj momak je prolazio pored moje kuce i to sa preke strane ulice, UVEK, a posto nisam znala KADA, morala sam stalno da dezuram na prozoru! Sve su mi laktori bili modri!
Ispravka: Sve su mi laktoVi bili modri! I sve bi bilo u redu kada ga docekam, a bilo je puno put i “uzalud”. Ako se pitaš sto se nisam nalazila sa njim, e, pa to je posebna prica. Tada nisam smela da izlazim, jer sam bila još jako balava. TEK prvi razred gimnazije! U drugom, ČAK do pola osam uvece zimi, a leti do 8!
#Duda- ihhh, strogi matorci Dudo!
Nego da se veselimo pobedi naših zlatnih momaka, a zetonja ti je, alal vera !
http://www.youtube.com/watch?v=nsUdZrG1Fpo
#Ljudiiiii- Zlaaatooooo!!!!!!!
Ceo post sam im posvetila! Sta da ti kazem! Moj je, odlican je! A i medalje sija, drzala sam je danas u rukama! Kad talijani naprave, znaš i sama, kako leži i oko vrata i u ruci!
#Duda-konačno ću valjda stići da vidim šta ima novo na blogu, pravila sam neka spremanja po kući, a i deda nam je u gostima već nedelju dana
Ponekad je dovoljan samo otvoren prozor da se vratimo u neko drugo vrijeme i na neko drugo mjesto. To su one male sitnice koje puno znače:)
#Sanela Mallory – Sanela dobrodošla i na ovo mesto kod mene, baš mi je drago da si svratila!
meni stvarno, nije fraza, sitnice čine ceo život. krupne stvari se dese dva-tri puta u životu, kad se nađemo na nekim prekretnicama, a sitnice su ono što svakodnevno živimo. ponekad mi “sitnica” ulepša dan… punjenje baterija za pola godine unapred !
Ove godine neću stajati kod moje ponistre sa koje se baš i vidi Šolta…ali ću osetiti sve mirise, sigurno. I to je ono što ne može da se opiše rečima
Bravo Maki
#Zihernadla-
ne govori, šuti Zih…
E sto bi se sada prosetala rivom !
#Afroditta-moooliim!? afroditta, ne čujem ništa od ovih zričaka i njihovog cccccc,ccccc,cccc….
a, ja, već nekoliko dana zamišljam da ronim
Gde si Maki? Nigde te nema, sem kod sebe! Jel deka još u gostima?
#Duda- evo me Dudo!
deda je otišao u subotu, sad ćemo se više družiti na blogu
Mozes li mi objasniti ovaj naslov: Vidici…..?
#Miki Vidic- recimo, mnogo Vidića, ha?