Tranzicije…
zivot i sav taj džez | 15/01/2010 | 10
Ceo život i sav taj džez su neko stvaranje i kreiranje. Pa, i praznične parade, koje se ponekad tako razmetljivo prikazuju. To je nekako ženski deo posla u porodicama. Običaji, njihovo čuvanje od zaborava i pravljenje uspomena su deo materinstva. Danas, kad je moj sin odrastao, shvatila sam da je ceo život jedna tranzicija, čak su nam i običaji u tranziciji. Ako ste me sledili kroz ove moje postove ovde, a i u komentarima, i ja sam duboko uronila u tranziciju, i život mi se sastoji više od promena, nego od neke rutine.
Kad danas uporedim ono što je bilo nekad kad sam ja bila dete, pogotovo kad sam praznike provodila na selu kod rodbine, ovo danas nije ni nalik tome. Govorim o božićnim praznicima, nošenju vertepa, maškarama, varšangama, jednoj od soba punoj slame na radost dece, itd. (vojvođansko nasleđe, heh…)
Znam da se i naši običaji menjaju iz godine u godinu, od mesta do mesta. I ja sam daleko od dana kad su se ispod praznično okićene jelke nalazile predivne kutije sa poklonima u njima, za svakog ponaosob. Moj sin je danas velik, a i ja sam prekinula tu rutinu. Umesto velike jelke stoji okićena mala, tek kao simbol i ispod koje više ne stoje kutije s poklonima. Poklon sam odnela sinu dan dva ranije. U tom odabiranju poklona sam danas obično praktična.Tako je taj deo priče sa lepo upakovanim kutijama s poklonima ispod jelke, iza nas. Zbrisan, skoro samo jednim pokretom.
Ovih praznika sam videla u jednom gift šopu prelepe kutije i korpe za praznične poklone. Stvarno su bile prelepe, kao da su ih pravile bake, iz svoje prevelike ljubavi. Tranzicije, i prolazak kroz njih, hmmm…. Materinstvo je jedna od najvećih.







