Ove godine proslavljen je jubilej. Prošle nedelje slavilo se pedeset godina od kako je jedan od najvećih filmskih reditelja, Alfred Hičkok, snimio svoj film “Psiho”.
Mislim da se među svim čak i prosečnim movie lovers, ne može naći neki, koji nije video ovo Hičovo remek delo . Snimio ga je 1960.g. za svega mesec dana i za svega 800 000$. A film je zaradio milione. Samo Hič oko 150 mil.$! Nažalost, na proslavi ovog jubileja nije bio glavni glumac u filmu, Entoni Perkins, koji je glumio Normana Bejtsa. Okorelog ubicu i psihopatu majstorski je odigrao, onako introvertan, mentalno disturbiran, ali s onim njegovim divnim dreamy pogledom. Umro je 1992.g. Umrla je i Dženet Li, 2004.g, a Hičkok još 1980 g.
Napravio je dobar film, što je i želeo. Želeo je da dokaže da se i sa malo novca može napraviti uspešan posao sa filmom, ako umeš da napraviš dobar film. Ovaj je ušao u sve filmske antologije, a doneo je i dosta novca. Entoni Perkins zaradio je honorar u ono vreme, od 40000$, baš sumu koja se provlači kroz film. Sećate se to su onih 40 000$ koje je ukrala Marion Krejn.
Ovo je karakteristično za Hičkoka i zove se “MacGuffin”. U skoro svakom svom trileru, on je imao makgafine – stvari, predmete, pojave, leševe, koji se provlače kroz ceo film, koje vidimo ili ne, koje mogu da postoje ili ne, ali su ključna stvar u filmu. U Psihu je to Marion Krejn i 40 hiljadarki, u Nevoljama sa Harijem, je to Harijev leš, nekad su to tajni spisi, nekad novine, i dr. U svakom slučaju za nas gledaoce uvek je znao da donese tu vrstu “igračaka” s kojima bi se ludo zabavljali tokom celog filma.
Film Psiho je Hičkokovo ostvarenje koje i dan danas uzbuđuje publiku širom sveta i spada u 10 najstrašnijih trilera svih vremena. A Entoni Perkins…u onom crnom džemperu, s onim pogledom kroz trepavice (pa na momenat misliš da je normalan), ali oni vešti pokreti, onim velikim nožem kojim je ubio Marion Krejn, ona jeza koja ti ide niz kičmu…brrrrr….to je mogao da snimi samo veliki Hič. Da ne govorimo o antologijskoj sceni ubistva pod tušem, koja je publiku uvek dovodila u stanje kolektivnog osećanja straha, od onemelosti do vrištanja.
