Ove godine proslavljen je jubilej. Prošle nedelje slavilo se pedeset godina od kako je jedan od najvećih filmskih reditelja, Alfred Hičkok, snimio svoj film “Psiho”.

Mislim da se među svim čak i prosečnim movie lovers, ne može naći neki, koji nije video ovo Hičovo remek delo . Snimio ga je 1960.g. za svega mesec dana  i za svega 800 000$. A film je zaradio milione. Samo Hič oko 150 mil.$! Nažalost, na proslavi ovog jubileja nije bio glavni glumac u filmu, Entoni Perkins, koji je glumio Normana Bejtsa. Okorelog ubicu i psihopatu majstorski je odigrao, onako introvertan, mentalno disturbiran, ali s onim njegovim divnim dreamy pogledom. Umro je 1992.g. Umrla je i Dženet Li, 2004.g, a Hičkok još 1980 g.

Napravio je dobar film, što je i želeo. Želeo je da dokaže da se i sa malo novca može napraviti uspešan posao sa filmom, ako umeš da napraviš dobar film. Ovaj je ušao u sve filmske antologije, a doneo je i dosta novca. Entoni Perkins zaradio je honorar u ono vreme, od 40000$, baš sumu koja se provlači kroz film. Sećate se to su onih 40 000$ koje je ukrala Marion Krejn.

Ovo je karakteristično za Hičkoka i zove se “MacGuffin”. U skoro svakom svom trileru, on je imao makgafine – stvari, predmete, pojave, leševe, koji se provlače kroz ceo film, koje vidimo ili ne, koje mogu da postoje ili ne, ali su ključna stvar u filmu. U Psihu je to Marion Krejn i 40 hiljadarki, u Nevoljama sa Harijem, je to Harijev leš, nekad su to tajni spisi, nekad novine, i dr. U svakom slučaju za nas gledaoce uvek je znao da donese tu vrstu “igračaka” s kojima bi se ludo zabavljali tokom celog filma.

Film Psiho je Hičkokovo ostvarenje koje i dan danas uzbuđuje publiku širom sveta i spada u 10 najstrašnijih trilera svih vremena. A Entoni Perkins…u onom crnom džemperu, s onim pogledom kroz trepavice (pa na momenat misliš da je normalan), ali oni vešti pokreti, onim velikim nožem kojim je ubio Marion Krejn, ona jeza koja ti ide niz kičmu…brrrrr….to je mogao da snimi samo veliki Hič. Da ne govorimo  o antologijskoj sceni ubistva  pod tušem, koja je publiku uvek dovodila u stanje kolektivnog osećanja straha, od onemelosti do vrištanja.

Da proćaskamo o nekim sadržajima sa neta!

Izvesna dizajnerka Margaux Lange dosetila se kako da i posle 50 god. zadrži lutku Barbie i danas u našim životima. To, kako je ona kreirala kolekciju nakita od delova Barbikinog tela je meni baš bizarno. Homage za “perfect boobs”? Ne, hvala, je moj konačni odgovor.

I da sam jako mlada, (ili da imam ćerku), da nosim ogrlicu od Barbikinih “boobs” ne dolazi u obzir, makar išla golovrata do kraja života. To ne govorim zato što sam zavidna, i što se ja nikad nisam igrala sa Barbikom, jednostavno od malih nogu, pored dva brata, nisam bila “tip” koji bi se s tako nečim mogao igrati. Bilo je i drugačijih lutkica.  Ta narečena Barbie je baš dosta “poradila” na ideji o izgledu tela odrasle žene, koje mi jadne, btw, nismo kaotakav nikad  imale, niti smo ga dostizale. Moj bes prema Barbie( jadnica, mora da me odtrpi, sve se na njoj slomilo!) i svom tom džezu oko diktiranog, medijski napumpanog izgleda ženskog tela je opravdan, jer su studije pokazale da su slike ženskih modela po magazinima imale negativan “impact” na to kako žene doživljavaju svoje vlastito telo.

Nije li svaki odlazak sirotih malih devojaka  plastičnim hirurzima imao kulturološku potporu baš u “the boobs and look of Barbie”, i inim medijskim pranjima mozga? Ali, to je onako, baš obimna tema, i o njoj neću  sada da pričam.

Dalje, na sajtu Listverse.com koji se sastoji od raznih top lista od 10 najboljih i najgorih filmova, najlepših glumaca i glumica, velikih izuma i mašina, koji su “promenili svet”, postoji i lista igračaka koje su promenile svet.

Da, stvarno od knjiga, događaja, do 10 najružnijih pari cipela neke  dive, koja je takođe promenila svet. U toj poplavi stvari koje su promenile svet, nešto nije u redu, a i te liste postaju izanđali kliše i đavolski dosadne. Autori tih naslova kao da žele da im poverujemo da je neki određen, limitiran broj događaja i ljudi, promenio svet.

Biće da su tu parametri jako suženi i da nam treba neki drugi pristup takvim rangiranjima, ovaj je isuviše i samo “ljudski”. Kad je pre mnogo miliona godina zveknuo meteor o zemlju i promenio na njoj klimu, i još svašta uz to,  još dok na njoj nije bilo ljudi… to je promenilo svet!!! Pojava Barbie, baš i nije naročito.

O blogu

avatar-48x48

Ćao ljudi, rođena sam u prošlom veku 19xx, u prošloj državi u Zagrebu, sada živim u Novom Sadu, već poodavno mama, supruga, mnogima prijateljica, član društva, and I bitch about all of it!

Čitaj dalje →

  1. Šarene laže
  2. Woody Allen o Woody Allen-u
  3. Kad istina procuri
  4. Performance “The artist is present”: Sedeći sa Marinom
  5. Podsećanja a.k.a. nostalgija: Bette Davis eyes
  6. “Plastični” heroji oko nas
  7. Öryggisráðstöfun!? Mere bezbednosti!?
  8. Čekajući lepše dane
  9. Budale
  10. Staro pitanje: voleti, ili biti voljen?
  1. Praznici...najsrpskija rec
  2. BLOGOglagoljivost ..?
  3. Moj dan s mirisom ...tako sensuelle...!
  4. "Dragi moji"...pozdrav iz alternativnog univerzuma
  5. Zašto, koji, kojeg, šta...
    • makarone: #Stane- Stane, dobrodošao :lol: Nema ništa lepše od 'ladne...
    • makarone: #Dudaelixir- Meni je najsmešniji M. kad mu dođe da jede one...
    • Stane: Sve je to deo iste opsene. I glamour i jahte kojim se kite, ...
    • Dudaelixir: Ma, razumem te, koliko god volela da pravim svašta, nekad mi...
    • makarone: @Dudaelixir- Ništa mi ne govori! Na tu foru kupujem i onaj ...
    • makarone: @Gaga- Gago nemoj da se nerviraš, nemaš razloga. Lepe su t...
    • Dudaelixir: Jao, Maki, znam to, ali po nekad i nasednem, uglavnom keksu....
    • Gaga: A ja se još i nerviram što nikako da naučim da slikam, pa da...
    • makarone: #electrasdreams- Da, elektra. Ne znam šta ćemo mi uraditi p...
    • electrasdreams: Zaista ce mu trebati sreca. Svaka mu cast i neka ostane u Sv...