Kad istina procuri

Niste imali prilike da na mom blogu čitate postove političke sadržine. Sve te političke zavrzlame i gadosti, koje za sobom ostavljaju mnogo grobova nedužnih ljudi, te medijske manipulacije da se sve to sakrije, spere sa sebe, okrivi neko drugi, koliko smo medijski slobodni ili dirigovani, i ostale nečasne radnje oko toga, uvek pobude moju pažnju. Ovih dana pratim događaje oko izvesnog Juliana Assange-a i američkog obaveštajca, koji se zove Bradley Manning.

Manning je službovao u Iraku, i poslao nekoliko stotina hiljada video podataka Julianu Assange-u, osnivaču elektronske platforme WikiLeaks, smeštenoj na serveru u Švedskoj. Video podaci odnose se na rat USA u Iraku i Afganistanu, i razna prekoračenja običaja rata zbog kojih su ginuli civili i deca. Manning je uhapšen, i nalazi se u američkom zatvoru u Kuvajtu, a Pentagon je u potrazi za Assange-om, jer se plaši da li će J.Assange objaviti tajne podatke, koji ugrožavaju američku nacionalnu bezbednost. 

B.Manning  je  insajder specifičnog imena – whistleblower, tj. onaj koji “duva u pištaljku”, odnosno upozorava javnost da se nešto dešava, nešto što je istina i što bi javnost u svetu trebala da zna, što je u javnom interesu. Za razliku od onih insajdera, “drukara i tastera”, koji ocinkaju ekipu s kojom su bili i radili, za novac ili  svoju slobodu. (zaštićeni svedoci). U zavisnosti od zemlje do zemlje u kojoj vlade ili korporacije zloupotrebljavaju ovlašćenja, whistlebloweri su ili izdajnici, ili heroji.

Pentagon sada traga za Assange-om “…da razgovara sa njim, tj. samo da uspostave kooperaciju sa njim”. J. Assange-u su njegovi advokati savetovali da nije preporučljivo da ide na tlo USA.

I ja bih mu savetovala da mnogo ne veruje “onima čija je nacionalna bezbednost” u pitanju, sem ako neće da “zviždi” iz ćorke, u najboljem slučaju. Nakon medijske ušminkanosti i proglašenja za “public enemy” te zvižduke nikako nećemo čuti. Bolje da se drži Švedske koja ima dosada najbolji zakon o zaštiti whistleblowinga. Ovaj svet je zaslužio da zna  mnoge istine, da bi mogao da ide dalje. O svemu čitajte ovde, i na mnogim drugim mestima na net-u. Kod nas u Srbiji želim sreću svim whistleblower-ima, i da ih ima što više, da “uzbune” našu javnost.

Marina Abramović, naše gore list. Rođena Beograđanka, sada već dugo u Njujorku. Neću pisati o njenim biografskim podacima, eto linka, ali hoću da pomenem ovu umetnicu svetskog glasa, koja je ovog proleća opet došla u žižu interesovanja u celom svetu umetnosti. Marina je poznata kao pionir u izvođenju raznih performansa kao vizuelne art-forme, još dok je bila student umetnosti u Beogradu. Telo joj  uvek bila i tema i medijum. Njena najnovija izložba u NY, u Museum of Modern Arts, izazvala je interesovanje, jer je vrlo neobična.

Delove sa izložbe videla sam na net-u, i dugo sam razmišljala o tome. Evo o čemu se radi!

Dakle, moj život je meni neka umetnost performansa, vama je vaš. Ja to mogu da razumem, ali kad sam videla njen performans, da sedi sa posetiocima satima naspram njih i ćuti sa njima, moram reći da to nisam baš shvatila u prvi mah. Mislila sam u sebi kako bih morala malo više da se pozabavim modernom umetnošću, i da počnem lakše da kapiram neke stvari. Pa, to i jeste svrha umetnosti. Pošto performans kao njen u MoMA-i nisam nikad videla, često sam svraćala na njihov sajt, i stalno mislila o Marininoj ideji, da sedi sa ljudima u galeriji satima i danima, i da ćute, i samo se gledaju. Zašto?

Eh pa, pošto umetnost tera na razmišljanje, jel tako? tako je!… shvatila sam Marininu ideju i udarac, al’ onako u vugla, urbanom transu u kome živimo i stalno žurimo, bogtepitagde. Mi se danas retko, vrlo retko fokusiramo na ljude oko sebe. Bar ne zadugo. Ma… sada skoro nikako! I sigurno ne sedeći i gledajući se u tišini.

Hypnotic, zar ne!?

Ne znam kako je sa vama , ali mene je jedno vreme, u osamdesetim, opsedala ova pesma, iako nisam bila fan mainstream saunda. Da li je to taj ritam koji zove da igraš, sintisajzer, bubnjevi, egzotičan i “masan” tekst, taj seksi, raspy glas Kim Carnes, koja na momente zazvuči kao Rod Stjuart – žensko otelotvorenje, ili kao Blondi, Boni Tajler i Pet Benatar smiksane zajedno…?

Bile su ’80-te, tako dekadentne i pune izobilja, hedonizma i bezbrižnosti u odnosu na ovo danas. Ili sam bila jednostavno mlada, i nisam se osvrtala na sve ružno, u svetu, i oko mene.

Her hair is Harlow gold,
Her lips sweet surprise
Her hands are never cold
She’s got Bette Davis eyes
She’ll turn her music on
You won’t have to think twice
She’s pure as New York snow
She got Bette Davis eyes…..



O blogu

avatar-48x48

Ćao ljudi, rođena sam u prošlom veku 19xx, u prošloj državi u Zagrebu, sada živim u Novom Sadu, već poodavno mama, supruga, mnogima prijateljica, član društva, and I bitch about all of it!

Čitaj dalje →

  1. Pauza!
  2. Gloomy weekend
  3. “Ako te nema na TV, kao da te nema”, kaže Đomla…
  4. Kad se “uradiš” digitalno uz malu pomoć interneta
  5. Pogrešan broj
  6. P.T. Barnum: Svakog minuta naivčina više
  7. Beži, Zombiji!
  8. Male velike nagrade
  9. Aisha
  10. Miholjsko leto na Ribarcu
  1. Praznici...najsrpskija rec
  2. BLOGOglagoljivost ..?
  3. Moj dan s mirisom ...tako sensuelle...!
  4. "Dragi moji"...pozdrav iz alternativnog univerzuma
  5. Zašto, koji, kojeg, šta...
    • makarone: @Charolija- :lol: Hvala char...
    • Charolija: Babićev Špajz je super. Ima zaista dosta korisnih saveta. Pr...
    • makarone: @Dudaelixir- Dudo šta reći, što već ovih dana nije rečeno. ...
    • Dudaelixir: Da, Maki, bilo je baš strašnih vesti. Onaj masakr bolesnog...
    • makarone: #medieval beast- Draga Olenka, u svakom bezumnom činu nekih...
    • Siobhán: Ne daj Bože da se više ikada ponovi ovakva nedelja... :( ...
    • medieval beast: e vidis draga za mene na primer ETA i IRA i njima slicni nis...
    • makarone: #Dudaelixir- Dudo, jašta nego zakon A uz to... ne treba ...
    • makarone: @Dudaelixir- :lol: To sam pisala u strogoj diskreciji Dudo...
    • Dudaelixir: DakleM, toliko radoznala nisam! Maki, eto, sad znaš, pivo je...