Još jedan dokaz kako je nezahvalno da veliki autor pravi listu svojih najomiljenijih ostvarenja. W.A. napravio je listu svojih  šest najboljih filmova, i u intervjuu londonskom Times-u rekao da su to Purple rose of Cairo, Match point, Bullets over Broadway, Zelig, Husbands and wives i Vicky Cristina Barcelona. Lično se ne bih složila s njim.  Neke filmove s njegove liste ne bih pomenula, a nedavno ponovo gledajući “Misteriju ubistava na Menhetnu” i fantastičnu Dajanu Kiton, sigurno ne bih oklevala da uvrstim na tu listu, kao i “Hanu i njene sestre” i “Eni Hol” .

Woody Allen je rekao da je listu svojih omiljenih filmova Woody Allen-a pravio na osnovu toga, koliko su ostali verni, i blizu njegove osnovne ideje o filmu. I jedan od najpoznatijih filmskih kritičara, Roger Ebert je zatvitovao -  “Greši!”

via kottke

Ove godine proslavljen je jubilej. Prošle nedelje slavilo se pedeset godina od kako je jedan od najvećih filmskih reditelja, Alfred Hičkok, snimio svoj film “Psiho”.

Mislim da se među svim čak i prosečnim movie lovers, ne može naći neki, koji nije video ovo Hičovo remek delo . Snimio ga je 1960.g. za svega mesec dana  i za svega 800 000$. A film je zaradio milione. Samo Hič oko 150 mil.$! Nažalost, na proslavi ovog jubileja nije bio glavni glumac u filmu, Entoni Perkins, koji je glumio Normana Bejtsa. Okorelog ubicu i psihopatu majstorski je odigrao, onako introvertan, mentalno disturbiran, ali s onim njegovim divnim dreamy pogledom. Umro je 1992.g. Umrla je i Dženet Li, 2004.g, a Hičkok još 1980 g.

Napravio je dobar film, što je i želeo. Želeo je da dokaže da se i sa malo novca može napraviti uspešan posao sa filmom, ako umeš da napraviš dobar film. Ovaj je ušao u sve filmske antologije, a doneo je i dosta novca. Entoni Perkins zaradio je honorar u ono vreme, od 40000$, baš sumu koja se provlači kroz film. Sećate se to su onih 40 000$ koje je ukrala Marion Krejn.

Ovo je karakteristično za Hičkoka i zove se “MacGuffin”. U skoro svakom svom trileru, on je imao makgafine – stvari, predmete, pojave, leševe, koji se provlače kroz ceo film, koje vidimo ili ne, koje mogu da postoje ili ne, ali su ključna stvar u filmu. U Psihu je to Marion Krejn i 40 hiljadarki, u Nevoljama sa Harijem, je to Harijev leš, nekad su to tajni spisi, nekad novine, i dr. U svakom slučaju za nas gledaoce uvek je znao da donese tu vrstu “igračaka” s kojima bi se ludo zabavljali tokom celog filma.

Film Psiho je Hičkokovo ostvarenje koje i dan danas uzbuđuje publiku širom sveta i spada u 10 najstrašnijih trilera svih vremena. A Entoni Perkins…u onom crnom džemperu, s onim pogledom kroz trepavice (pa na momenat misliš da je normalan), ali oni vešti pokreti, onim velikim nožem kojim je ubio Marion Krejn, ona jeza koja ti ide niz kičmu…brrrrr….to je mogao da snimi samo veliki Hič. Da ne govorimo  o antologijskoj sceni ubistva  pod tušem, koja je publiku uvek dovodila u stanje kolektivnog osećanja straha, od onemelosti do vrištanja.

What do you think, this is the army, where you shoot’em a mile away? You gotta get up close like this – and…bada-bing ! You blow their brains all over your nice Ivy League suit!”

Sonny (James Caan u “Kumu”)

Još malo filtriranja interneta na mom blogu! Ovoga puta pažnju mi je okupirao izvanredan, opširan članak u Vanity Fair-u, o tome kako je pravljen “The Godfather”, F.F.Coppola-e.

Morate naći malo vremena da pročitate ceo, izvanredan članak o tome kako su holivudske ajkule, pravi gangsteri i mafijaši, sa genijalcima – film makeri-ma, uspeli da naprave ovo holivudsko remek delo.

Autor knjige M.Puzo, imao je u glavi odmah viziju da Kuma igra Marlon Brando. Ali producenti Paramounta, istinska, prava mafija, Frenk Sinatra i ostali direktori kompanija i svi executives, bili su protiv da se film uopšte snimi, a kamoli da u njemu igraju Brando i Paćino. U daljim pregovorima, za ulogu Kuma bili su viđeni Lorens Olivije, Ernest Borgnin, Ričard Konte, Entoni Kvin, čak i Karlo Ponti. Svi samo ne Brando! Iz filma je morao da se oseti “smell of spaghetti”, a njemu je rejting u to vreme znatno pao, bio je predebeo, svima poznat po preterivanjima i nesuvislim zahtevima na snimanjima. Paćino je bio prenizak, čak i u cipelama sa potpeticama. “Glavna posada” iz Njujorka telegrafisala je Holivudu…nećemo finansirati Marlona u glavnoj ulozi! Nema dalje diskusije! Case closed!

Glavni chairman kompanije “Gulf and Western” u NYC, bio je Čarls Bluhdorn, austrijski tajkun, imao je samo jedno pitanje – Šta želite da uradite ovim filmom?

Poznati producent Al Radi, iako nije bio Italo – Amerikanac, uzet je, jer je važio za nekog ko zna da napravi film brzo i jeftino. Na odlučujućem sastanku, mirno je sedeo i hvatao beleške u svom notesu. Znajući da je Bluhdorn debelo upetljan u poslove s mafijom(btw, to je bila i politika – It’s nothing personal! Just a business! – fazon), bio je “sladak” i rekao: “Čarli, želim da napravim strašan film, o ljudima koje ti voliš”. Bluhdorn je pozeleneo, lupio šakom o sto i izleteo iz sobe. Al Radi je dobio posao !

Za reditelja je bio angažovan Kopola, a on je hteo da Don Korleonea igra samo Marlon Brando. Njegova borba za to je počela!

Oko mnogobrojnih epizodnih uloga nije bilo toliko gužve. Interesantna je epizoda sa snimanja scene između Sonija, kojeg je dobio da igra Džems Kaan, i njegovog mlađeg brata Majkla, Al Paćino. Tu se desilo da Kaanu odneznaniongde, padnu na pamet reči sa nekih improvizacijskih, “nebeskih” visina. Rugajući se bratu, koji je hteo da ubije Solozzo-a i nekog podmićenog policajca irskog imena McCluskey, koji mu je jednom prilikom slomio vilicu, izvalio je onomatopeju- bada bing! Ove reči postale su mantra svih mafijaša i wannabe mobstersa. Kasnije je čak i strip tiz bar Tonija Soprana u “The Sopranos”, dobio ime Bada bing, Bada boom!

Gazde su konačno pristale da se razgovara s Brandom, ali pod uslovom da nema nikakvog avansa u novcu(Kopola mu je ipak kasnije dao 50000 $), da položi jemstvo da neće biti nikakvog ludovanja i preterivanja u zahtevima, i najšokantnije od svega da uradi test-probno snimanje(sic!)

Poznavajući glumce i sujetu, mudri Kopola ovo poslednje, naravno nije nazvao tako, kad je kontaktirao Marlona. Ulazeći sa ekipom i kamerama u Brandovu kuću, rekao je da će uraditi par snimaka da potroši ostatak trake.

Brando je izašao iz spavaće sobe u kimonu, s plavo obojenom kosom, skupljenom u konjski rep. Kopola i ekipa prisustvovali su čudesnoj transformaciji! Brando je stajao pred ogledalom, skupio kosu u malu punđu, namazao je crnim imalinom, stalno mrmljajući šta radi. Urolao je par klineksa, i nafilovao usta. Odjednom je odlučio da priča onim njegovim unjkavim, “smešnim” glasom, jer je Don “nekad” bio pogođen u grlo. Obukao je jaknu, podigao kragnu kao pravi mafia guy, okrenuo se i objasnio: “To je lice buldoga – podmuklog izgleda, ali toplog iznutra!”

Kopola je odneo test snimak Bluhdornu, koji je, kad je video da se ipak radi o Brandu, odstupio i povikao: “Ne, ne!”…ali odgledavši snimak transformisanog Branda, mogao je jedino da prizna da je Brando fantastičan. Posle njegovog pristanka, ostale “ajkule” su ga sledile. Rest is a history!

“When the legend becomes fact, print the legend.”

(Džon Fordov,The Man Who Shot Liberty Valance.)

Gledajući neki film, verovatno vam se desilo da pored svega, posebno uživate u muzici koja se proteže kroz taj film, a posle mnogo godina ta ista muzika, soundtrack iz filma, postane njegov zaštitni znak i najbolja asocijacija.

U ovom postu želela bih da porazgovaramo o našoj omiljenoj muzici iz filmova. Pišite i o najboljim scenama, citatima koji su proslavili te filmove…znate ono – kad kaže na početku “Rosebud”… Orson Vels kao Čarls Foster Kejn u “Građaninu Kejnu”, pa ona fora sa K. Geblom i Vivijen Li u “Prohujalo sa vihorom”- I don’t give a damn!…i tako u tom fazonu, pričajte, šta volite? Akhm…nije lako ! ?  ‘Ajde da probam, evo…

Malo muzike:

Treći čovek

Cavatina - Lovac na jelene

Un homme et un femme

Les Parapluies de Cherbourg

Easy Rider – Born to be wild

From dusk till dawn

Pulp fiction

Ponoćni kauboj

Once upon a time on the west …..i tako dalje, mogla bih do sutra…

Ali moram na kraju i moj omiljeni citat …

“My name is Lester Burnham. This is my neighborhood; this is my street; this is my life. I am 42 years old; in less than a year I will be dead. Of course I don’t know that yet, and in a way, I am dead already.” …

American beauty

‘Ajd sad vi !!!


U moru kvizova po raznim sajtovima, ovaj je privukao moju pažnju. Iako sam znala da će mi rezultat biti dosta visok, jer M. i ja gutamo filmove, primetila sam ovako gledajući listu od 250 filmova, da recimo filmove o Hari Poteru nisam gledala, i sve te gospodare prstenova, te malo filmova pre 1940 g. Eto mog novog zadatka! Pogledati stare filmove, podrobnije. Hoćete li vi da vidite jeste li zavisni od gledanja filmova. Ispitajte to na ovom mestu!

Moj rezultat je 64,6 % zavisnosti. Kad odgledam još ovo što sam naumila, biću “navučena” 100%, majko mila!

Posle moje rođendanske žurke u subotu, koja je praktično trajala od popodneva do ranih jutarnjih sati, osećala sam se prilično sprženo i isceđeno. Gosti su mi dolazili od četiri popodne, uglavnom familija, a ja sam žurila da pozavršavam sve špecije koje sam pravila, rashlađivala…i shvatila s dozom zavisti , koliko je lakše pripremati posluženje za goste u recimo novembru ili martu, a ne na skoro 38 stepeni celzijusa, po vrelom avgustovskom danu. No, sve je bilo sasvim šik i OK, a ja i pored posla, vesela i raspoložena.

Kad smo M. i ja oko dva po ponoći ispratili poslednje goste, zgledali smo se i na onaj naš uobičajeni mig odreagovali kao uvek- rasklonićemo glavninu svog “krša” na dva spojena stola na terasi ! Nije nam bilo lako. Ostaci menhetna, vina, grrrrr….mrrrf…i ostalog alkohola, u nama, i žalosni ostaci našeg ličnog lepog izgleda, prosto su preklinjali, ma ostavi sve i spavaj ! Ali mi uporni, latimo se tog ovlaš raskrčivanja, i usput pojedemo sve što nam je u trenucima otvaranja frižidera još bilo pod rukom. Nema veze, nedelja nam je ionako bio skoro sasvim voćni dan, za oporavak i izvinjavanje sopstvenom telu.

Bili smo jako raspoloženi da gledamo filmove, dok smo odmarali u čudesnoj tišini naše kuće nakon buke i žagora od rođendana. On i ja smo gutači filmova i spremali smo se danima da se “poklope” trenuci i apetiti za filmovima, kojih se nakupio popriličan broj…sve zbog konstantnog nedostatka vremena . Preporučujem dva -” Ask the dust”, sa Kolinom Farelom i Selmom Hajek i “August”sa mojim omiljenim Džošom Hartnetom.

Naravno da neću ispričati sve , ali moram malo da se osvrnem na Kolina i Selmu, koji su mi odlični, onako lepi i strastveni. Radnja filma se odvija u godinama depresije, siromaštva i bede uglavnom u njegovoj hotelskoj sobi – Bunker Hill area, u LA, obećanom gradu za ispunjenje i ostvarenje svačijih želja i nauma. On , Italijan prve generacije doseljenika, dolazi iz Kolorada i hoće u LA-u da postane pisac sa pravim plavušama u naručju, jer mu je dosta crne kose i očiju, dok mu na pisaću mašinu pada prašina iz Mohave pustinje, a , ona Meksikanka, waitress, prelepa i bedna, hoće da se uda u Americi bogato i da promeni prezime po kom se neće videti ko je i šta je. U vremenu depresije i bede , rasizma, to naravno ide teško, te ipak oni dopadnu jedno drugome. Priča je ljubavna, na kraju melodramatična… meni ipak slatka, u onom pozitivnom, dekadentnom američkom fazonu. I , da…jako mi lepo ide soundtrack sa Gloomy Sunday instrumentalom,( pored njega druge stvari sa soundtracka nisam ni opazila,) iako te u svoj toj bedi vuče najstrašnije downward, pa još ne mogu , a da ne pomislim na priču oko “Tužna je nedelja” i da negde u mojoj glavi u oblacima, čujem glas Billy Holliday dok je maestralno peva. Vredi pogledati!

“August” je interesantna priča sadašnjeg momenta , globalnog poretka i trgovine “maglom”, o internetu, dizajnu i svim tehničkim dostignućima i načinima poslovanja koje “globalno selo” sobom nosi. Jedan od braće, osnivač i entrepreuner njegove vlastite firme, u svojoj punoj odgovornosti, suočava se sa spiralom pada na dno na svom ličnom i poslovnom planu, i gubitkom firme. Odgledala sam film stalno očekujući da se desi još nešto….ali i uživala gledajući svaki pokret i gest mog omiljenog Džoša Hartneta…trep…trep…

Prosle nedelje smo M.i ja bili prosto navuceni na Prison break koji je postao toliko razvucen, da sam se stalno pitala ,sta li ce jos da smisle da ga nastave.Kad smo skontali da je radjen kao klasicna telenovela, odlucili smo se da pogledamo dva filma koji su nam bili pri ruci.

Evo utisaka:

LIONS FOR LAMBS

Prica o ratu u Iraku . Robert Redford i Meril Strip,ostareli i  glavni. Film kao da su ga radili za dzeparac.Moze se reci da se kroz film provlace tri osnovne teme :

1.Razgovor profesora univ. sa studentom ,dosadna dugacka tema tipa zadovoljavajuce- moguce

2.Novinarka establismenta razgovara u narucenom intervjuu sa senatorom,koji se kandiduje za predsednika o novoj ratnoj strategiji…

3.Dva jadnika ,vojnika na bojnom polju u Iraku..

Razvuceno i dosadno,na trenutke provejava scent of ‘68.

I AM LEGEND

SF iz 2012 ,kao neka epizoda iz X-file.Radnja se odvija u post-apokalipticnom i razrusenom Njujorku. Will Smith u ulozi Roberta Nevila vojnog naucnika i istrazivaca.Posle rata sa biohemijskim oruzjem,on i njegov pas Samanta su jedini preziveli i on se posvecuje potrazi za prezivelima i pronalasku vakcine za novu bolest, non-stop ometan zombijima zarazenim novim virusom. Neke scene vas mogu preplasiti , a specijalni efekti nisu losi.

Ako mozete ostanite kod kuce leskareci uz ove filmove, nije vredno odlaska u bioskop.

O blogu

avatar-48x48

Ćao ljudi, rođena sam u prošlom veku 19xx, u prošloj državi u Zagrebu, sada živim u Novom Sadu, već poodavno mama, supruga, mnogima prijateljica, član društva, and I bitch about all of it!

Čitaj dalje →

  1. Stvar poverenja
  2. Šarene laže
  3. Woody Allen o Woody Allen-u
  4. Kad istina procuri
  5. Performance “The artist is present”: Sedeći sa Marinom
  6. Podsećanja a.k.a. nostalgija: Bette Davis eyes
  7. “Plastični” heroji oko nas
  8. Öryggisráðstöfun!? Mere bezbednosti!?
  9. Čekajući lepše dane
  10. Budale
  1. Praznici...najsrpskija rec
  2. BLOGOglagoljivost ..?
  3. Moj dan s mirisom ...tako sensuelle...!
  4. "Dragi moji"...pozdrav iz alternativnog univerzuma
  5. Zašto, koji, kojeg, šta...
    • makarone: #Sanja- heej Sanja, long time no see! :lol: Hvala na čest...
    • Sanja: Ajd ja prvo da ti pozelim jos mnogo,mnogo lepih godina, zdra...
    • Dudaelixir: Ma, razume ja tebe. Ja sam se spremila za doček, baklavom. E...
    • makarone: #Dudaelixir- Draga Dudo hvala na čestitkama sa malim zakašn...
    • Dudaelixir: Tvoja prijateljica, od poverenja, ČESTITA TI RODJENDAN I ŽEL...
    • makarone: #electrasdreams- misliš ono, koga zmija ujede i guštera se ...
    • electrasdreams: Hm, poverenje? Retko....
    • makarone: #stane- Ha, ha...nasmeja me stane. Pa naravno ko bi verovao...
    • makarone: #Deda- Heej deko, baš se nismo odavno čuli, lepo što si nav...
    • makarone: #Dudaelixir- Biće da ima svega posle toliko godina, pa i te...