“Ako te nema na TV, kao da te nema”, kaže Đomla…
moja mašta može svašta,Zezanje, naravno, šta ću?! | 04/07/2011 | 6
re nekoliko meseci u inbox-u me je dočekalo jedno čudno i nesvakidašnje pismo. Javila mi se novinarka sa jedne televizije u NS, koja je želela da jednu rubriku svoje emisije posveti baš meni. Htela je da dogovorimo mali intervju na temu blogovanja, interneta, itd. Na moje pitanje, što baš ja, rekla je da sam došla na red po preporuci kolega blogera, i da joj je namera da što više približi novosadsku blogosferu svojim gledaocima. Dogovorili smo se da tv ekipa dođe kod mene i da obavimo to snimanje.
Posle sam razmišljala šta će meni sve to, ali su mi u ušima odzvanjale reči mog drugara, M.-ovog bivšeg zeta, inače druga člana jedne naše velike stranke, koji se dugo nije skidao sa TV ekrana.
Na moje pitanje,
- Đomla, što se pobogu slikaš po televizijama i kad treba, i kad ne treba? … Mlađa mi je rekao:
-Kad te nema na televiziji, to ti je kao da ne postojiš.
Ahhhaa…tako, dakle.
Taj intervju je, btw, uspeo, skoro svi moji prijatelji i poznanici su bili oduševljeni, i nije bilo onih koje sam sretala u gradu, na pijaci, po kafićima, koji nisu imali neke reakcije, pa makar one bile i maliciozne – nisi smela da dozvoliš da ti snimaju levi profil, mogla si da picneš gajbu i radni sto za tu priliku, kako to u trenerci, itd.
Tako sam ja na trenutak osetila slasti slave, i počela da razumevam razne narcisoidne tipove po televizijama. Pa, ljudi moji to kad se naklati, ne zna šta je dosta! Pa svo to divljenje, pametovanje, laskanje, aplauzi…
Meni sada eto više nije dovoljan intervju koji s mojom malenkošću pravi jedna mlada novinarka sa gradske TV u Novome Sadu glede vaskolikog srpskog gledališta, (toliko opija ta haze of glory, ljudi pomagajte), već sam odlučila da organizujem konferenciju za štampu gde će biti svi mogući novinari, i koju će naravno prenositi sve vodeće TV kod kuće, a i šire.
U početku sam imala malu tremu, veliki je to zalogaj, pres konferencija. Ali, uskoro sam se smirila i setila se da većina ljudi koji organizuju takve događaje, ustvari nemaju šta da kažu, ili nemaju pojma o čemu pričaju. I uglavnom pričaju o onome o čemu svi sve znaju! Ali jako je bitno biti javno viđen! Ako ne talasaš, kao da te nema, kaže Đomla. Pa mislim… ako je nemati šta da kažeš, kvalifikacija za držanje pres konferencije, ko je kvalifikovaniji od mene?!
U transkriptu koji sam dobila, tekst u italiku govori neki novinar.
Dok Makarone ne uđe u ovu sobu, da kažemo koju o njoj. U blogosferi se pojavila u prilično zrelim godinama, a pod tim smešnim nick-om, krije polovično svoj identitet. Kažem na pola, jer je u avataru već svima prikazala svoj izgled. Nije ni slutila da će njeni čitaoci taj dugački nick name odmah da skrate na “maki”. Ali, evo je, stiže….
-Dobro veče svima, hvala što ste došli u ovolikom broju! (Makarone, vidno omršavila u odnosu na gabarite iz poslednjeg obraćanja javnosti. Za razliku od kućne varijante u donjem delu trenerke iz vremena intervjua, sada kao đavo nosi Pradu. Pa, kad može Beni XV…)
-Nameravala sam da ovu pres konferenciju održim i ranije, ali sam čekala da enterijer bude gotov, da bude odštampan sav reklamni materijal, kao i moja nova knjiga, “Opijenost jedne plavuše”. Kao što vidite već je prevedena na francuski. Nemojte se ustručavati da postavljate sva pitanja na koja mislite da znam odgovor.
-Ok, prvo pitanje…I da, slobodno se poslužite, sve je domaće!



Otvoren prozor moje sobe propušta mirise krinova, miris trave , opojni miris lila petunija, miris leta, leta koje me uvek podseti na sve mirise s mojih prozora.
Magija mi je strana kategorija , voodoo vradžbine takođe, to obično vezujem za Karipsko područje. Umesto sinteze – analiza, umesto asocijacije – disocijacija, umesto demokratije – anarhija… Odlučila sam se za delovanje koje bi imalo bar neko utemeljenje u nauci, pa sam upisala express kurs iz alhemije, ali ne znam da li ću uspeti i stići…everything is falling apart… Ako uspem da savladam kurs, učinila bih nešto da se probudim u zemlji u kojoj se:



