zlatibor-032.jpg zlatibor-037.jpg zlatibor-035.jpg zlatibor-030.jpg zlatibor-001.jpg zlatibor-028.jpg zlatibor-017.JPG zlatibor-024.jpg Iskreno da vam kazem , sada sam prvi put postavila slike iz aparata u komp, i onda redom upload, do makar-one.com i ispalo je kako je ispalo. Mozete ih pogledati ovako, a ako zelite vecu kliknite na iste,i vratite se na predhodnu stranu, jer nisam znala drugacije. Ima ih jako puno, ovo su neke koje pokazuju, tih nekoliko dana; setnje nisam odabrala, jer me je tamo najmanje !Sada mala objasnjenja : (s leva na desno)

sl.1-makarone u kafani”Prokleta avlija” u Drvengradu,Mokra gora, why not?

sl.2-makarone na obroncima Tare…competely free..

sl.3-upoznale se sa Kusturicom

sl.4-”Prokleta avlija”…relaxing…(M. , moj brat i njegova zena)

sl.5-Kafana…. satisfied..(M. je ovaj punacki u dzinsu)

sl.6-pred kucom u konacima

sl.7-makarone za sankom…standing independent…bez sminke , u apartmanskoj kuhinji ceka kafu

sl.8-kuca u konacima sa “drugog ” prozora

Pod hitno neko mora da mi pokaze kako se ovo radi. Moj sin ima “mudru” izreku; najbolje ces nauciti, ako se sama pomucis!! Pa, eto vidite kako je ispalo, junior mora par casova da mi odrzi, ako ne misli da ovde nocivam…

Stigli smo danas kasno poslepodne kuci. Kratak odmor od nedelju dana , koji nam je svima legao kao melem na ranu, zavrsio se, da kazem sa malom nelagodom za mene. Poslednja noc u “Kraljevim konacima “, ostala je gotovo neprospavana. Kao za inat, protivno zelji svih nas da legnemo sto ranije zbog danasnjeg puta, nismo legli na vreme. Bili su neki sitni minuti iza ponoci, kad smo otisli na spavanje, koje je bilo jednostavno mission impossible. Na Zlatibor se srucio ogroman broj vikend posetilaca , sto se dalo primetiti jos u petak prepodne , i mnogo djackih ekskurzija, pa je muzika uvece , iz svih kafica u okolini toliko trestala , da jednostavno nisi mogao oka sklopiti. Ja ne znam u koje doba je to prestalo, ali ja sam odspavala na jedvite jade par sati pred samo jutro , i jos sam sva smusena i umorna. Sreca da mom bratu , koji je odlican vozac btw, nista od svega toga nije smetalo i da je jedino on spavao celu noc kao top, i ujutro ustao odmoran i cio.

Nas troje smo bili, jadna i bleda slika onoga sto smo bili predhodnih sest dana.Nadrndani i klonuli, pakovali smo se tri puta duze nego sto je bilo potrebno, i nazalost jedva cekali da posedamo u auto i knjavamo usput. No, ipak ta poslednja luda noc u susedstvu , nije uspela da pomuti uglavnom dobre utiske.

Mozda ce vam se uciniti da previse “precanski” zakeram, ali kao i uvek moram sve da vam kazem. Prvo negativni utisci !! Nedovoljno ciste ulice. Urbanisticki haos, koji cine ogromne i skupe viletine. Dzipovi , koji idu gde im se hoce i samo sto ne gaze pesake. Takodje parkirani gde god im se prohte. Picnuti tipovi i ribe , koji izlaze iz njih samo sto ne udju tim svojim dzipovima u restorane ili kafice. Vidi se puni k’o brodovi. Na zadnjem sedistu u jednom takvom dzipu , ne bih bila ja, da nisam zdraknula , nalazio se casopis “Skandal”! Kakva lektira ! Odmah zajedljivo pomislim- spram sveca i tropar ! Cim li se bave, pitam se? Devojke uglavnom dekoracija, mrzovoljno nabadaju u laznim Manolo Blahnik cipelama, na previsokim stiklama, ili se mozda ja varam ? Ma , ne , nije moguce , opsti utisak me nikad nije prevario, sve mi izgledaju priglupo kao klonovi Paris Hilton , u pokusaju. Voz za panoramsko razgledanje ne radi. Pice i hrana , bezobrazno skupi. Restorani i kafici takodje. Snalazili smo se ipak u nasoj apartmanskoj kuhinji.

A sada dobri utisci ! Priroda prelepa, prolece u punom zamahu, sve cveta i mirise. Svaki dan smo setali do iznemoglosti, a moja snajka je bila strucnjak da nam uvek pronadje sto duzi put do nekog odredista, kao stari poznavalac Zlatibora. Odlicno je renoviran hotel “Mona” i naravno beskrajno cisti “Kraljevi konaci”u kojima smo mi odseli. Na momente , da pomislis da si u Svici. Pravili smo izlete na sve strane , cak i jednog dana kad je kisa povremeno padala. Jedan citav dan proveli smo na Mecavniku u Drvengradu Emira Kusturice, gde se btw odlicno jede i pije. Odlicna domaca kruskovaca, pa teleci ribic i vino. Upoznala sam Emira, koji je jedan obican covek, dobre naravi i vrlo duhovit. Fotografisale smo se s njim, mislim zenski deo, sto cete i videti izmedju ostalog kad sredim fotke.

Cujem da ce se tamo isto praviti hoteli, sa mnogo sadrzaja, pa mozda ubuduce Zlatibor zamenim Mecavnikom. Ima mnogo vise zanimljivih ljudi koji su mi bliskiji od onih sa dzipovima. Posetili smo izlozbu fenomenalnih crteza Jugoslava Vlahovica.Kustendorf mi je ostao u lepom secanju zbog samog sebe , ali ponajvise zbog ljudi koje smo upoznali.

Na Zlatiboru su ljubazni , dobri ljudi, pogotovo seljaci od kojih smo kupili dobru domacu klekovacu za poneti, naravno na preporuku i uz probanje. Sve u svemu divna nedelja dana, koja mi je pomogla da pobegnem iz surove svakodnevnice u Novom Sadu, i skupim snagu za dalje.

Ulazeci u NS , na Bulevaru Oslobodjenja upali smo u pravi saobracajni kolaps , zbog navijaca Vojvodine i Partizana , koji su isli na utakmicu u pratnji policije , a posle tuce za koju smo culi da se desila u centru . Dakle , dobar dan tugo, vratila sam se.

Danas je nasa kuca licila na neku vrstu prolazne Na-me. Ne znam da li ce mladji posetioci ovog bloga znati, sta je Na-ma( vrsta nekad jedinog lanca robnih kuca u bivsoj YU). Onda skontajte kakva je to guzva bila ! Od ranog jutra ocekivali smo nosaca koji je trebao da donese neke stvari iz stana mog sina ,kod nas kuci, a opet neke od nas kod njega ,da se tura iskoristi sto je bolje moguce. Samo sto kad je nosac doneo ujutro stvari, istovario ih je i ostavio na sred dnevne sobe i rekao da sacekamo sa sledecim utovarom ,dok se on ne vrati iz Hotel Parka, kome mora da prenese uobicajenu narudzbinu namirnica. Motali smo se po kuci i M. i ja , radeci beslovesne poslove i cekajuci ga.

U tom je dosao tapetar, po neke fotelje koje treba presvuci, ali to je bilo dogovoreno jos u ponedeljak. Zaseo on , pije kafu i dogovara finalne konsultacije posred onog krsa u sobi. U tom dolazi nosac, kaze jako zuri , brzo tovarimo , nema vremena i bla,bla,…Postigne on to sve uz pomoc M. naravno, ja ispratim tapetara, ali to je sve trajalo, od prepodneva nista nije ostalo. Posle su dolazile posete kao da su se svi dogovorili , za ovaj fucking dan.

Ja sam sedela i pusila uz moju nes kafu , usred svog nereda koji je ostao iza svih njih i pitala se odakle da pocnem. Moj raspored su totalno razbucali.Od ranog jutra nisam mogla da uzivam uz moje obavezne dve nes kafe sa french vanilla creamer. Dok pijuckam moju nes kafu ja mogu da organizujem sebi veoma produktivan dan, osmislim mnogo toga , ako samo malo obratim paznju. To mi je vec postala navika i nemam nameru da je se odreknem, sem ponekad.

Mogu i da ne obratim paznju, ni na sta. Mogu da sedim i kazem sebi: “Kad bi sad ovog momenta ustala i sklonila ovaj dzemper bacen preko fotelje, sklonila cipele u opticaju, papuce , tasnu od sinoc koja je isla uz ono od sinoc, sklonila novine, pristigle racune, mobilne telefone sa stola , pa u dnevnoj sobi bi bio vec donekle red”. Ali ja to sebi ne kazem i jednostavno nastavim da citam aktuelno stivo i uzivam u svojoj lenjivosti. Kako je slatko ponekad uzivati u njoj! Ponekad pomislim da sve stvari obavim zato tako brzo, da ne bih imala sta da radim.

Sacekala sam da dodje M. i predlozila da odemo negde nesto da pojedemo i da se setamo, iako sam mogla nesto pripremiti za nas put na Zlatibor. On je odmah prihvatio moj predlog i ucinio da ovaj dan ne ode skroz dodjavola. Kad smo dosli kuci imali smo jos dve posete, a na kraju je dosao moj brat, koji je izvukao svoj motor iz garaze da ga provoza u prvoj prolecnoj voznji. Kad su se svi razisli, potrpala sam u masinu solje, case, tacne , flase ,pepeljare, salvete , otkacila sve, i dosla da vidim jesu li moji omiljeni blogovi update, i tu zapecatila moj danasnji time wasting. Sada pisem ovaj post, s brda s dola, i razmisljam da vise ne mogu bez vas ,moja velika blog familijo, i da sve pocinje polako da mi lici na blagu zavisnost.

Zavrsavam post, slusam naravno Michael Bublea, novi CD, i razmisljam o suboti……

Leaving Novi Sad !!!

Life&life….

Jedna ne tako daleka zemlja. Lepa ,uredna ,cista ,skockana, uredjena ,oseti se delovanje drzave na svakom koraku. Disciplina,red. Izobilje,luksuz,bogatstvo.Jednom recju lepota.

Ceta mala ,ali odabrana, zurno se sprema za povratak kuci.Sitni paketi-kese na jednoj stolici,nema se novaca.Osvezenje pred put od mnogo kilometara.Kapucino i mineralna voda.Zena kao automat,donosi sve pod konac, bez osmeha(bar da je onaj kurtoazni).Bite!Tankesen!Aufiderzen! Placaj, pokupi kese,kreci!!

Kilometri prolaze.Smeh ,sale,prepricavanje, pa slatki dremez.Samo zena na prvom sedistu prica sa vozacem.Odrzavanje budnosti.Blesave granice,dosadno. Desni zmigavac,stop. Osvezenje,espreso i knjaz.Zena pere case za sankom,veselo cavrlja s nekim dok servira tacnu sa picem.Donosi. Odlazi i opet se smeje i veselo razgovara s onim u sanku.

Jedan iz cete male ali odabrane vikne:

“Pa , gospodjo hocete li vi meni dati,…?

“Pa, cekajte ne mogu pred svima” !!

Ovaj iz cete je mislio na knjaza kojeg je zena zaboravila, a ja sam znala da smo stigli kuci.

Morske orgulje

img_0102.jpg

Dragi moji ,Da li ste imali prilike da cujete ove orgulje u Zadru na rivi ? Ja jesam,proslog leta , i to je stvarno nesto osobito , ne znam da li ovo postoji jos negde .Muzika je predivna, stvara se udaranjem mora o neke prepreke razlicitih duzina, ili vec tako nekako, ne razumem se u fiziku…ali zar je to vazno. Moz’ da sedis satima ,da slusas, mislis, moz i da se okupas..Svakako je dobar fazon, i atrakcija prve vrste u Zadru, pored sve dobre spize u istom.Ajd sad copy/paste, ne znam drugacije…

Jutro.Sedim na stepenicama Zdenkine terase.Tu sam nekoliko dana.Kasno leto,vrucina,sve zrelo.More cujem,osetim miris morske trave.Oseka je ostavila na obali,lezi kao prostrti tepih.Bonaca kao ulje,jos ni malo maestrala.Silazi Zdenka,moja prijateljica iz detinjstva i ranog devojastva u Zadru.Prijateljstvo veliko,nepomuceno.Stane pored mene i pita hocemo li ici u ribarnicu.Hocu.Idemo barkom na poluotok,u stari deo grada.Kupujemo musune i orade za na leso.Musune na salatu.Vracamo se.Ona me tera da sidjem do mora, aona kao prava Dalmatinka,nece jos,ide da kuva.Mahnuce mi s prozora da dodjem na rucak.Ja se spremim,samo se obavijem pareom i legnem na zidic.Koliko smo se puta suncali na tom zidicu,kuca je bila puna gostiju i domacih.Keka,Olga,Jasna …Cike,pokojna Senka i mama.Sada samo nas dve.Gledam preko na Ugljan,vidi se kao nadlanu po predivnom danu.Skocim u more i odplivam na ogromni kamen koji smo zvali Galeb.S njega smo skakali i takmicili se ciji skok ce biti najlepsi.Cujem ciku i vesele glasove iz mladosti.Sada ,ja sama na Galebu.Osvrnem se,Zdenka na prozoru gleda i cuti.Pokaze mi rukom da skocim i doplivam.Dok sam stigla,eto i nje.Kaze da retko deca iz susedstva idu na Galeb.Idu na neke druge plaze,gde ima vise ljudi.Druga su vremena.Posle rucka odmaramo,pa idemo put Borika.Tamo na Puntamiki se kupamo do veceri.U povratku sedamo u neki kafic,privucene predivnim pevanjem klape od sedam osam mladica.Uzivamo u picu i pesmi i polako krecemo peske kuci.Sve uz rivu.Neke kuce su ostale netaknute i secam ih se kao da je juce bilo.Neke ustupile placeve nakaradnim gradjevinama nekog kontinentalno-alpskog stila,ne sve.Ima predivnih.Mesec se ogleda u moru,a vazduh pun joda,mirisa borovine.Nekad smo se ovim putem vracale sa plesa na terasi ferijalnog doma,koja je bila hit mesto,ugrupi.Mogu da cujem nase glasove i smeh,zezanje…Mnogih nema,rastrkali smo se po ostatku bivse Juge,Amerike,Italije,raju…Stizemo polako kuci,blizi se ponoc,mi gladne.Zdenka pusta muziku,Masima,i sprema nam da nesto pojedemo.Ne da mi nista da radim.Smejemo se i jedemo hleba i pastete od Gavrilovica.Povratak u prosle dane ,kada je sve bilo drugacije…Bez patetike,majke mi.Ja se ucutala,ona me pita sta mi je,mislim li na Dragana i Misu.Mislim. Posle dugo godina ,sama bez njih,u mom Zadru.Na terasi zapalimo jos po jednu cigaretu ,a ona kaze:Ajde,mala,sitna je ura…sutra cemo ranije.Idemo na Vir,kod Olge koju nisam videla sto godina.Jedino nju od mature…Noc duboka i tamna kao more koje se  malo podiglo, cuje se sum valova, a opija miris zrelih nešpula. Ima li lepse uspavanke.?

O blogu

avatar-48x48

Ćao ljudi, rođena sam u prošlom veku 19xx, u prošloj državi u Zagrebu, sada živim u Novom Sadu, već poodavno mama, supruga, mnogima prijateljica, član društva, and I bitch about all of it!

Čitaj dalje →

  1. Šarene laže
  2. Woody Allen o Woody Allen-u
  3. Kad istina procuri
  4. Performance “The artist is present”: Sedeći sa Marinom
  5. Podsećanja a.k.a. nostalgija: Bette Davis eyes
  6. “Plastični” heroji oko nas
  7. Öryggisráðstöfun!? Mere bezbednosti!?
  8. Čekajući lepše dane
  9. Budale
  10. Staro pitanje: voleti, ili biti voljen?
  1. Praznici...najsrpskija rec
  2. BLOGOglagoljivost ..?
  3. Moj dan s mirisom ...tako sensuelle...!
  4. "Dragi moji"...pozdrav iz alternativnog univerzuma
  5. Zašto, koji, kojeg, šta...
    • makarone: #Stane- Stane, dobrodošao :lol: Nema ništa lepše od 'ladne...
    • makarone: #Dudaelixir- Meni je najsmešniji M. kad mu dođe da jede one...
    • Stane: Sve je to deo iste opsene. I glamour i jahte kojim se kite, ...
    • Dudaelixir: Ma, razumem te, koliko god volela da pravim svašta, nekad mi...
    • makarone: @Dudaelixir- Ništa mi ne govori! Na tu foru kupujem i onaj ...
    • makarone: @Gaga- Gago nemoj da se nerviraš, nemaš razloga. Lepe su t...
    • Dudaelixir: Jao, Maki, znam to, ali po nekad i nasednem, uglavnom keksu....
    • Gaga: A ja se još i nerviram što nikako da naučim da slikam, pa da...
    • makarone: #electrasdreams- Da, elektra. Ne znam šta ćemo mi uraditi p...
    • electrasdreams: Zaista ce mu trebati sreca. Svaka mu cast i neka ostane u Sv...